Voice...of this dying soul

Eto dizajn je napokon stavljen, morala sam ovdje napravit malu cistku postova, jer neki su eto saznali adresu, pa da ne bi citali neke stvari. postovi naravno nisu trajno izbrisani niti ce to biti, ali nece niti biti vraceni. U meduvremenu nisam mogla odoljet nego je napravljen jos jedan blog. O adresi mozemo pregovarat naravno jos uvijek tamo nema puno postova kao ni ovdje jer nemam svoj kompjuter i sada tipkam iz racunalne na faksu, a sad pogledajte vrijeme objave posta Racunam da najkasnije do kraja prvog mjeseca bi trebala imat svoj komp i onda cu obecajem cesce pisat postove i cesce vas komentirat. Hoce li egzistencija ovog bloga zavrsit zbog postojanja onog drugog to cemo jos vidjet ili ce ostat samotno mjesto na koje ni ja vise ne dolazim da lebdi u beskonacnim prostorima interneta, a ne znam, ne mogu nista pametno po tom pitanju rec. A sad idem se odlijepit od kompa i doma jer ne mislim da me zakljucaju ovdje.

Kako ispada pisem jedan post mjesecno, pa da odradim zadacu za ovaj mjesec Nemojte mislit da radim nesto pametno pa da me zato nema, jednostavno jos nemam svoj komp, a i nemam neke volje za pisanjem bloga. Svi koje sam znala i citala su nekako otisli, mozda se preselili ili otisli za stvarno, svakako nema ih tamo gdje ja trazim. Nekako mi je cudno doc ovdje i napisat nesto, valjda sam izgubila tu naviku. Iako volim ovako uletit s vremena na vrijeme, ovaj put sam cak imala i gotovo jasnu ideju o cemu cu pisat, ali nije se uspjela pretocit u rijeci, nekako je iskliznula i pobjegla.

Mogu rec i da sam poprilicno zadovoljna zivotom ovih dana, dogadja se hrpa stvari, lijepo mi je cak i idem doma. Naravno uvijek tu ima i onih vjecnih gluposti koje me smetaju i koje nikako da iskorijenim, ali samo treba biti ustrajan pa ce valjda jednom doci i do toga.

Ne znam vise koji je smisao ni koja je svrha ovog bloga, ali nadam se da je jos uvijek ima.

znam nikad ne reci nikad, ali idem probat napravit popis, dosadno mi je
dakle nikad u zivotu ne bih:
...skakala padobranom- strah me visine, a ovo je naprosto jezivo visoko
...bila profesorica- ja jednostavno ne znam prenijet znanje drugim ljudima, kaos u mojoj glavi uglavnom dobro sluzi samo meni, drugima je u vecini slucajeva nekoristan
...namjerno ozbiljno ozlijedila nekog drugog ili sebe- pogotovo za sebe mi je to neshvatljivo
...bila pjevacica-nit imam sluha nit glasa
...se udala zbog love-mislim da dodatno objasnjenje nije potrebno
...bila politicarka-iako place ocito nisu lose, malo grijes tamo neku fotelju mislim da ne spadam u tip ljudi koji bi imao somak za bavit se tako necim

ne mogu se sjetit vise nicega, ako se sjetim neceg eventualno nadopisem, inace postoji realna sansa da se ubrzo vratim online na redovitoj bazi

Ajme majko, jos uvijek nemam internet, ali valjda nece to jos dugo, rekoh duzna sam bar da vam se javim da sam ziva, da se ne razmisljate sto je samnom E pa ja sam jos u ispitima u petak mi je usmeni, a onda sve cetri u zrak pa kako god proslo, mislim da ce se i pit nadam se od srece

... ne nije nikako, to u zadnje vrijeme sve vise i vise shvacam, gubim prijatelje zbog toga. Znam da na prijateljstvu treba raditi i da bi se i jedna i druga strana trebale javljat, al nekako se osjecam krivom, mozda sam se stvarno trebala vise trudit. Nadam se samo da sad nije kasno za promijenit stvari.

Za neke stvari za koje bi mi trebalo vise tvrdoglavosti, npr. da se natjeram na ucenje naravno da tada nemam ni trunke te tvrdoglavosti. I ne nisam jos pocela, valjda cu sad kad se vracam gore. A ne ide mi se ne radim nista posebno tu, ali je bar nekakav odmor. Iako zadnjih dana ni to pretjerano jer sam umorna od slusanja jednih te istih prica, svadjanja, izgubljena sam totalno. Jos najbolji opis koji sam cula je da postajem asocijalna, nazalost moram se slozit s tim. A nije dobro nikako nije dobro.

Gledala sam Olimpijadu, i bijah impresionirana, nisam odavno pratila sport i bas mi je pasalo, pogotovo plivanje zao mi je sto je gotovo, nemam vise za kim slinit.

Imam ideju, ali nemam dovoljno motivacije, imam ideju za motivaciju ali ipak jos uvijek nisam dovoljno cvrsto odlucila

Sto radim: jos uvijek ljencarim
Sto bi trebala radit: ucit naravno
Zasto ne ucim: jer sam lijena
Kad cu stic naucit za ispit: nekad nadam se
Sto citam: Murakami-Norveska suma trenutno
Sto cu citat kad zavrsim ovo: Dostojevski-Kockar
Bilo bi dobro da: idem na kupanje, ali svi su lijeni da idu samnom
Morala sam: otkinut nokte jer mi je puko jedan
Navukla sam se: na internet opet
Napila sam se: neku vecer
Gledam: glupe serije na tv-u
Mirisem: na anais anais i innocent ilusion
Plesem: premalo
Sanjam: prazne dm-ove
Sto mi fali: fotoaparat
Moram zamijenit: kajis na satu
Trebaju mi: nove lece i otopina za njih
Ne shvacam: zene i muskarce uglavnom
Pisem: blog

A sto vi radite?

Prvo sve cvilim kako nemam internet, a onda sad kad ga napokon imam, meni se bas i ne tipka pretjerano. Valjda jer mi je nekako sve lezerno, samo citam, spavam, malo tu i tamo, bas pravi odmor. Dajem si jos koji dan i onda stvarno moram intenzivno pocet ucit, jer stvarno zelim polozit jos taj jedan ispit u devetom mjesecu, da ne bi bilo nekakvih problema. Jelte dosta mi ih je bilo do sada, ovi rokovi u sestom mjesecu su bili prvi od pocetka studija da ja nisam postala ko mala bijesna zvijer.

Enjoy in the moment you deserve it.

Ponekad pozelim da sam ipak malo poduzetnija, kad jednom krenem sve je uredu, ali zasto mi je uvijek tako tesko zapocet i stvorit naviku. Htjela bih puno toga, ali nikad ne pocinjem, odluke je uvijek lakse provodit od sutra ^_^

Citam citam citam sve sto mi dodje pod ruku, cak i vise knjiga paralelno.

Ovih par dana je nesto oblacno, cak je i kisa danas padala, srecom da kafic u kojem sam bila je imao dobru tendu pa sam ostala suha. Nadam se da ce sto prije zasjat sunce, da se more previse ne ohladi i da se napokon mogu nastavit kupat. Ne zelim se opet ove zime zalit kako jedva cekam ljeto a da se nisam ni okupala deset puta. Bilo bi to ipak malo besmisleno.

U zadnje vrijeme se ponesto cudno osjecam, nadam se da je samo faza i da ce me proc brzo, blejanje u prazno NIJE zanimacija.

Mislila sam da necu nista uspjet iscijedit s tipkovnice, ali ipak jesam, razmaci su da post izgleda vece ^_^ a i shvatila sam da je lakse citat manje odvojene pasuse, nego jedan veliki tekst., Uzivajte :)

Fali mi internet, jako i sve jace u zadnje vrijeme, slepam se kod cime koliko mogu, ali mi se to stalno cini premalo, ipak pola godine nemam vlastiti funkcionalan komp.

Ne volim komarce, al ocito oni mene vole

Odavno nisam napisala neki totalno zbrckani post, heheh mozda je krajnje vrijeme ipak je korisno ponekad popricat sam sa sobom, a zasto komp tu ne bi bio posrednik, a usput da i malo zabavljam vas da imate sto citat kad vec dolazite tu, vjerojatno i cesce nego ja

Je li se vama ikad dogodilo da postanete ovisni o kinu? Ja jesam, isla bi nesto gledat svaki dan, ja sam daleko od filmofila, ali mi se gledaju filmovi jako jako i sad najvise volim ic u kino sama, na neke projekcije na kojima nema puno ljudi, kad je vec sve tako iskomercijalizirano i blesavo, da ipak imam tih sat i po u kojima iskljucivo gledam film bez ikog kraj sebe. Isla sam ja i u drustvu gledat, ali vise mi nije to to, nekad prije bi valjda radije ostala doma nego sama otisla u kino. Sad mi dolazi do obrnute situacije, radije idem sama nego s nekim, ne znam zasto, ali izgleda da je kino postao samo moj mali uzitak koji radije ne bih dijelila.

Stvar koja me odusevila, tj. knjiga, Zameo ih vjetar, citala sam je u originalu i doslovno me oborila s nogu, progutala sam je u par dana, a nije da nema tisucu strana (malog formata ali sitnih slova) i uvjerljivo je dosla u moj top pet, kako je krenulo zauzet ce i prvo mjesto, samo jos moram razmisljat o tome.

Htjela bih ic doma, jako jako htjela, stalno razmisljam o tome kako je sad dole prekrasno, a ja sam ovdje odsjecena od sve te ljepote, najradije bi vec sutra spakirala kufere i isla doma. Ali nazalost to ne ide tako, ispiti me drze tu, a vec znam da od mog slobodnog ljeta nista nego me ceka ucenje i vracanje u Zagreb u devetom mjesecu. Pocet cu mislit kako je to malo depresivno. Ali bar ce mi ogroman kamen sa srca past u ponedjeljak ako prodjem ispit koji onda pisem. Da ispit za koji bi sad trebala ucit, sto ne radim nego visim na netu. Vise si cak ne mogu ni prigovarat zbog toga, znam da je moja odluka to sto sad sjedim ovdje umjesto da dignem guzu i sjedim ispred knjige. Ah al ucit cu nocas, moram, nije da jos imam puno vremena.

Nista bolje da zavrsim. Pa-pa

Joj nisam odavno nesto tipkala, mooj komp je jos pokvaren i ne znam jos uvijek sto mu je, nadam se da cu ga popravit jednom jer kako je krenulo prije cu dobit novi komp. Jos uvijek ljuavna situacija nije puno bolja od one iz prethodnog posta, ali sad nisam pijana pa vas ovaj put necu zamarat s tim

Dobro iskreno sumnjam da me itko vise i cita, mjesecima me nema, nabacim s vremena na vrijeme koji post, ali vas ne komentira, zaklucih da sam postala uzasna blogerica.

Cak vise ni nemam inspiracije za nekakvo pisanje... ma bolje da prestanem baljezgat, i tako pisem ovo tako da iduci put kad dodjem ne moram gledat onaj post.

napokion sam polozila fizikalnu i to s peticom slavit ce se nekad ja se nadam